Hrvatski













Hrvatska turistička zajednica
 





Pomoćnik ministra Robert Pende: Otvorit ćemo prostor za investicije u turizmu

ZAGREB, 1.3.2012.

Pred hrvatskim turizmom su brojni izazovi za koje će se u sljedećim mjesecima morati pronaći odgovori kako bi se otvorio prostor za investicije. U potrazi za tim rješenjima pokrenute su brojne aktivnosti kako bi se uklonile preprele, koje često nisu samo objektivne prirode nego su posljedica i subjektivnih slabosti te problema koji niz godina opterećuju hrvatski turizam. Što se u ovom trenutku priprema i na kojim se aktivnostima intenzivno radi s ciljem stvaranja povoljnije investicijske klime u ovom broju stručne revije „ugostiteljstvo i turizam“ govori pomoćnik ministra turizma Robert Pende

U ovom trenutku najintenzivnije radimo na stvaranju zakonskih okvira za investicije. Vidimo da je ovih dana Vlada podnijela na usvajanje i prijedlog zakona o formiranju agencije za poticanje ulaganja čija je zadaća pratiti investitore i njihove projekte. Takav individualni pristup je uvijek dobar i ta će agencija biti nositelj čitave priče što se tiče velikih investicija. Međutim, u ovom je trenutku jednako važno stvoriti opće makroekonomske uvjete i poticajnu klimu za ulaganja generalno, što znači izmjenu čitavog niza propisa i utvrđivanje jasnih procedura kad su u pitanju investicije koje imaju utjecaja na lokalnu i nacionalnu ekonomiju, poglavito na imovinu koja je u vlasništvu Republike Hrvatske. Zakon o poticanju ulaganja, koji je u pripremi, podržavat će i turističke projekte, što do sada nije bio slučaj, te će zasigurno biti poticaj za nove investicije u sektor. Uz diferenciranu (umanjenu) stopu PDV-a na sve ugostiteljske usluge te 50-postotno smanjenje parafiskalnih davanja za vode, šume i spomeničku rentu, nultu stopu preza na reinvestiranu dobit, kao opće mjere, realno očekujemo novi investicijski ciklus u turizmu. Kao prioritetno pitanje držimo rješavanje zemljišta koje nije procijenjeno u vrijednosti kapitala hotelsko-turističkih društava. Izmjenama toga Zakona otvorili bismo prostor za ulaganja u već privatizirana društva. Drugo, predlažemo intervencije u Zakon o upravljanju državnom imovinom kako bismo proces privatizacije preostalih tvrtki u državnom vlasništvu uspješno okončali uvođenjem strateških ulagača. Trenutno Republika Hrvatska raspolaže s većinskim udjelima u 13 hotelsko-turističkih društava. Treći korak su intervencije u propise koji ograničavanu i sprečavaju brownfeld i greenfeld investicije, i to u djelokrugu gradnje, zaštite kulturnih dobara, radnih odnosa, šume i šumskog zemljišta i dr. Pri tome se radi o pretpostavkama za realizaciju projekata na najvećim djelom za MORH-u neperspektivnoj bivšoj vojnoj imovini, koja se trenutno nalazi na upravljanju u okviru društava Club Adriatic, Brijuni Rivijera i Park Prevlaka te cijelom nizu projekata koji se mogu ostvariti na državnoj imovini.

Koji su rokovi postavljeni za izmjenu zakona kako bi se što prije stvorili okviri za poticajno ulaganje?

Dali smo si vrlo kratke rokove. Za najveći dio izmjena propisa realan rok je drugi kvartal ove godine. Znači, do kraja lipnja moramo imati prilagođenu pravnu infrastrukturu o najznačajnijim pitanjima, no zasigurno tu neće stati proces stvaranja konkurentnih uvjeta za poduzetnike koji žele ulagati u hrvatsko gospodarstvo, pa tako i u sektor turizma.

Kako ćete privatizirati tvrtke koje su još uvijek u državnom vlasništvu? Razmišlja li se možda i o mogućnostima javno-privatnog partnerstva ili ćete objekte prepustiti isključivo privatnoj inicijativi?

To će biti javni pozivi i prodavat ce se vlasnički udjeli u kojima će se nastojati raščistiti dileme oko, recimo, rezerviranih dionica kako bi se dobio što veći vlasnički udio koji bi bio interesantniji za investitore. Što se tiče postojećeg Zakona o privatizaciji, procedura oko objave natječaja je prilično složena, tako da ćemo ponuditi neke prijedloge kojima bi se u tom dijelu ubrzala procedura. U svakom slučaju, to će uvijek biti javno prikupljanje ponuda. U tim tvrtkama država uopće nema interes na duži rok zadržati vlasničke udjele. Treba što prije razgraničiti ulogu između države i potencijalnih investitora i jednostavno ulagačima predati tvrtke na upravljanje na način u kojem oni pronalaze mogućnosti za prosperitet. U tom procesu razmatra se mogućnost da se u društvima koja su u poteškoćama provede određeno restrukturiranje uvođenjem strateških partnera i prije same privatizacije.

Bili ste na turističkom sajmu f.re.e u Munchenu gdje ste se susreli s brojnim inozemnim partnerima i informirali ih o aktivnostima koje se u Hrvatskoj poduzimaju kako bi se privuklo ulagače. Kakav je njihov interes za ulaganja u hrvatski turizam?

Bilo je razgovora s turoperatorima, čak i onima koji su zainteresirani da stvore nekakav portfelj u Hrvatskoj. Zasad mogu reći da smo im za ono za što su oni pokazali interes poslali i pregled informacija. Oni manje-više znaju koji su naši problemi, ali zbog toga ne gube interes za ulaganja. Na nama je da pokažemo odgovornost i čvrstu namjeru da pokrenemo investicije kako bismo opravdali njihovo povjerenje. Ono što sam zaboravio spomenuti na početku, a ključni je problem gotovo svih tvrtki u portfelju kao i onih koje se nalaze u Adriatic Clubu ili u Brijuni Rivijeri, odnosi se na nužnost raščišćavanja imovinsko-pravnih odnosa. To je conditio sine qua non za bilo kakva ulaganja, jer ako imovina nije pravno čista ne može se dobiti nikakva dozvola za gradnju pa samim time nema ni investiranja. Sada će na tome vrlo intenzivno morati raditi sva ta trgovačka društva u suradnji s AUDIO-m i svim nadležnim institucijama kako bi se imovina konačno raščistila, jer od desetak lokacija u Adriatic Clubu praktički je samo Baško Polje potpuno imovinski-pravno čisto. Gotovo pri kraju smo s tim postupkom i u Kuparima, dok kod svih ostalih lokacija postoje problemi, zbog jedne ili dvije upitne čestice predmeti se vuku po sudovima više od deset godina i onemogućava se realizacija tih projekata. To je neodrživo, a slične probleme imamo i u hotelskim društvima, što je ujedno i jedan od razloga zbog čega u zadnjih četiri-pet godina nismo uspjeli prodati niti jednu hotelsko-turističku tvrtku, iako je bilo objavljeno više natječaja.

Budući da se jači investicijski zamah realno može očekivati tek od iduće godine, je li ova godina izgubljena za ulaganja?

Ne bih rekao. Postoji čitav niz aktualnih projekata, koji se mogu odmah pokrenuti. Mi smo mala zemlja i svako ozbiljnije ulaganje kod nas ima znatan utjecaj na cijeli niz djelatnosti vezanih za investicije u gradnju objekata, općenito na gospodarstvo i porast BDP-a. Ovoga trenutka već imamo jedan započet projekt na državnom zemljištu, Marlera golf u Ližnjanu, vrijedan gotovo sto milijuna eura, koji će ići svojim tokom. Tvrtka je lani dobila zemljište i u okviru te greenfield investicije već se grade tereni. Ubrzo očekujemo rješavanje i donošenje odluke za Brijune Rivijeru vezane uz dodjelu koncesije na pomorskom dobru te odluku o ustupanju projekta na otoku Sv. Katarina u vrijednosti 40 milijuna eura. Što se tiče Brijuna Rivijere također su aktualni natječaji za projekte na lokacijama Pineta i Hidrobaza1 do kraja travnja znat ćemo ima li zainteresiranih kupaca. Ako ih ne bude, razmislit ćemo o drugačijem pristupu kako bismo zainteresirali ulagače. Tu je još nekoliko projekata obnove i rekonstrukcije objekata u hotelskim kućama ili one nude na prodaju te objekte čija rekonstrukcija može započeti još ove godine. Prema anketi koju smo radili na reprezentativnom uzorku od 28 najvećih hotelsko-turističkih tvrtki vrijednost njihovih ulaganja iznosit će 885 milijuna kuna, što je 49 posto više nego lani, dok su ulaganja na razini turističkih zajednica općina, gradova i županija povećana 25 posto. Nije riječ o velikim iznosima, ali indeksi ukazuju na trendove i visoke poraste u odnosu na prethodnu godinu. Kad se tome dodaju i sredstva HBOR-a, koji je za turizam rezervirao više od milijardu kuna, vrijednost ovogodišnjih ulaganja penje se na više od 2 milijarde kuna. Kreditna sredstva HBOR-a turizam će dobiti po izuzetno povoljnim uvjetima, na rok otplate od 17 godina i poček od četiri godine, tako da možemo reći da smo nakon dugog niza godina dobili jednu kreditnu liniju prilagođenu investicijama u turizmu. Dosad su svi krediti bili na maksimalno 12 godina, uz dvije godine počeka, a svi znamo koliko je teško u turizmu dizati kredite s rokom kraćim od 1 5 godina, neovisno o visini kamatne stope. U spomenutoj HBOR-ovoj kreditnoj liniji ona se kreće od jedan do tri posto i vjerujemo da će turistički sektor ta sredstva iskoristiti u ovoj godini. I banke su očito prepoznale potencijale realnog sektora u turizmu i olabavile kriterije, koje su zaoštrile unazad nekoliko godina. Njihov je posao da plasiraju novac, a gdje će ga u Hrvatskoj plasirati ako ne u turizam?

Što je s ulaganjima u unutrašnjosti, gdje postoje veliki prirodni potencijali, osobito za razvoj zdravstvenog turizma, a ništa nismo napravili, za razliku od nama najbližih zemalja, poput Slovenije koja je u svojim toplicama kvalitetu usluge podigla na vrlo visoku razinu?

Budimo iskreni, Slovenci su postali ozbiljan regionalni brend u ponudi toplica, koje sustavno razvijaju zadnjih petnaestak godina. No, do njega nisu došli slučajno, nego angažiranom razvojnom filozofijom kojom su se vodili barem kad je riječ o segmentu u kojemu imaju potencijal. Nisam siguran koliko je ovo što mi danas imamo u našim toplicama posljedica fokusa na priobalni turizam, ali činjenica je da u tom dijelu nismo daleko odmakli. Primjeri Bizovačkih toplica i ZRC Lipik koji se još nalaze u državnom portfelju nisu dobri. Sigurno je da tamo postoje objektivni problemi, ali vjerojatno i neke subjektivne slabosti koje nismo sagledali dovoljno kvalitetno kako bismo tvrtku ponudili na investitorima prihvatljiv način. Mislim da će se to u sljedećem razdoblju dogoditi agilnijim pristupom u privatizaciji Bizovačkih toplica i ZRC-a Lipik, pa i drugih društava, poglavito onih kod kojih postoje problemi u poslovanju. Dobili smo zadaću da hitno napravimo analizu objektivnog stanja u Bizovačkim toplicama, ali isto tako važno je anketirati potencijalno tržište kupaca kako bi se pronašao netko tko je zainteresiran, jer objektivno te toplice imaju neke resurse koje drugi nemaju. Bizovačke toplice imaju i druge sadržaje, ali činjenica je da se od svega što imaju malo toga kvalitetno koristilo. One leže na izvoru termomineralne vode koja u izvorištu ima temperaturu oko 90 stupnjeva Celzijevih, a istodobno se čitav sustav i akvapolis griju na plin. Znači griju se na resurs koji skupo plaćaju, a leže na termalnoj vodi. Drugo, ta voda ima izuzetne blagotvorne i terapeutske karakteristike koje su izuzetno rijetke u svijetu i tamo gdje postoje koriste se kao brand, a za naše toplice i našu vodu gotovo nitko i ne zna. Osim toga, objekti su rađeni vrlo neracionalno, sobe su male, a hodnici ogromni, te će rekonstrukcija iziskivati značajna ulaganja. No usprkos tim problemima, s druge strane znamo da se taj resurs može itekako dobro iskoristiti i učinit ćemo sve da pronađemo investitora koji će biti kvalificiran da objekt postavi na tržište.

Usprkos problemima koji pritišću hrvatsko gospodarstvo investitori pokazuju interes za ulaganja, ali čekaju povoljnija vremena. Odakle ulaganja najčešće dolaze?

Ako govorimo o velikim investicijama, za njih su uvijek zainteresirani fondovi, neovisno o tome odakle kapital dolazi. Oni dolaze iz zemalja koje su financijski centri kapitala. Ali postoji interes iz svih zemalja, Italije, Turske, Njemačke, Austrije, koje su i dosad bile naši najveći ulagači, a ova kriza je pridonijela tome da se, ako mogu biti slobodan tako reći, brojni investitori u turistički sektor pročiste. Znamo da je kod nas nekad bilo puno onih koji su se predstavljali investitorima, a objektivno je medu njima bilo puno onih s namjerom da mešetare s projektima. Danas se više ne računa s time da će se objekt jeftino kupiti, a skupo prodati. Naprosto toga više nema i svi se moramo posložiti tako da kapital koji ude bude realan i da se može vratiti u nekom realnom roku. Dakle, nema više puno prostora za mešetarenje.

Što biste još poručili s obzirom na sve aktivnosti koje su u tijeku, ali i s obzirom na očekivanja da će se problemi napokon riješiti?

Malo je gospodarskih grana i djelatnosti koje na razini nacionalnog gospodarstva mogu polučiti takve učinke kao što je to turizam. Često naglašavam da je turizam visokokapitalna djelatnost, dakle zahtijeva velika ulaganja, da je niskoakumulativna djelatnost, što znači da je dugi rok povrata uloženog novca, te je radno intenzivna djelatnost, što opet znači da zapošljava veliki broj ljudi. To su karakteristike koje su pozitivne za nacionalno gospodarstvo, ali nisu dobre za poduzetnika. Sve te karakteristike treba imati na umu prilikom kreiranja konkurentnih uvjeta za ulaganja u turizam. Ne samo zbog prirodnih resursa koje imamo, nego zbog svih stvari o kojima sam govorio, uvjeren sam da ćemo ostvariti zadaću koja je pred nama. Često smo se prilikom rješavanja ozbiljnih problema sektora vrtjeli u krug, zamućivali vodu i iznova se ponovo vraćali na početak. Jedan od eklatantnih primjera bio je Zakon o golfu, koji je u tolikoj mjeri isforsiran da je zbog njega, iako su u principu neka rješenja bila pozitivna, u javnosti stvoren paranoičan strah od nekontrolirane gradnje. Nedvojbeno je da nama golf igrališta trebaju i da će ona u budućnosti biti jedan od najvažnijih motiva za produženje turističke sezone, no probleme koji postoje u njihovoj realizaciji treba rješavati tamo gdje su nastali, što znači opće propise prilagoditi toj specifičnoj gradnji. Proces kreiranja konkurentnog okruženja nije zasigurno nešto što se može riješiti u kratko vrijeme, to je neprekinuti niz aktivnosti i mjera koje moraju poduzimati svi koji u tom procesu imaju odgovornost. Tu naravno mislim prije svega na državu i javni sektor, ali i na privatni sektor, strukovne udruge, klastere i cijeli niz drugih sudionika. (Branka Dronjić, UT, br. 02/2012)

Kalendar najava